SA knjižnica
Karl Popper
U potrazi za boljim svijetom, Otvoreno društvo
Karl Popper jedan je od vodećih filozofa znanosti i veliki borac za liberalno društvo. Svoju revolucionarnu filozofiju znanosti, o kojoj smo puno pisali tijekom covid krize, u jednom je trenutku prelio i u svoju političku filozofiju, inzistirajući da se društveno-političkim temama pristupa oprezno i sa sviješću da je puno lakše biti u krivu nego u pravu; da nitko i ništa, kao što to ne može ni znanost, ne može doseći razinu apsolutnog znanja.
Nebrojeno je zločina počinjeno kroz povijest zbog pogrešnog mišljenja da je nečije viđenje svijeta neupitno točno te da ta pseudobožanska providnost opravdava sva sredstava kako bi se vizija tog pojedinca ili grupe implementirala u društvu. Iz toga je jasno gdje je Popper vidio poveznicu između istinske opovrgljive znanosti i opovrgljive demokracije – jedinog sistema u kojem se vlast može “opovrgnuti” smjenjivanjem.
Drugim riječima, savršeno artikulirane teze klasičnog liberalizma. Njegove knjige koje bismo izdvojili su [U potrazi za boljim sviijetom], koja se sastoji od 30 godina njegovih predavanja u kojima se dotiče većine njemu interesantnih filozofskih tema, i nešto duža i teža, ali koja predstavlja srž njegove političke filozofije, [Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji]. Tamo analizira genezu totalitarnog impulsa u ljudima, pronalazeći ju, u filozofskoj tradiciji, ponajviše u liniji filozofa Platon-Hegel-Marx, koji su, svaki na svoj način, podastrli put prihvaćanju totalitarnog mišljenja.
Jordan Peterson
12 pravila za život (2x)
Nakon eksplozije popularnosti koju je doživio prije nekoliko godina kanadski psiholog Jordan Peterson objavio je 2 knjige s nazivima [12 pravila za život] i [Još 12 pravila za život], no neka nas naslovi ne zavaraju, jer ove knjige nisu običan self-help. U obliku 12, odnosno 24 pravila za život Peterson je sažeo svoje dugogodišnje psiho-filozofske poglede na svijet, pokušavajući prvenstveno, u maniri svoje karijere kliničkog psihologa, pomoći pojedincu. Kroz tu pomoć on i oformljava svoj društveno-politički svjetonazor, kojeg bismo mogli svrstati na razmeđe konzervativizma i klasičnog liberalizma.
Preuzimanje osobne odgovornosti, upozoravanje na ponavljajuću tendenciju društva da fluktuira između ekstrema reda (totalitarizama) i kaosa (nihilizama), zazivanje provjerenih tradicionalnih vrijednosti i pronalazak arhetipova samo su poneki toposi Petersonovog opusa. Ako vas, stoga, zanima kako razmišlja jedan od najpoznatijih javnih intelektualaca danas, te ako kroz njegova usta želite saznati i kako su razmišljali neki od velikana naše tradicije – ponajviše veliki psihoanalitičar C. G. Jung kao glavni Petersonov uzor, Petersonove knjige su izbor za vas.
(Za one koji žele znati više preporučamo i temeljnu knjigu njegovog rada – [Mape značenja – arhitektura vjerovanja]).
Roger Scruton
Korist pesimizma i opasnost lažne nade, Duša svijeta
Jedan od vodećih modernih konzervativaca, Britanac Roger Scruton, u svom opusu ima preko 50 knjiga. S razvojem mainstream ludila 21. stoljeća često je, kao i Peterson, bio proganjan kao moderni heretik koji odbija prihvatiti nametnute trendove te ostaje vjeran svom promišljenom tradicionalnom konzervativizmu. S uzorima u velikanima navedene tradicije, kao što je otac konzervativizma Edmund Burke, u Scrutonu možete pronaći prekrasno sažete temelje tog svjetonazora. No raznovrsnost njegove sfere interesa uistinu je nesvakidašnja; osim političke filozofije bavi se i estetikom, arhitekturom, etikom, epistemologijom itd., braneći uvijek tradicionalne vrijednosti u njima.
Knjige koje bismo izdvojili su [Korist pesimizma i opasnost lažne nade] i [Duša svijeta]; dok se prva bavi važnošću shvaćanja neizbježnih neplaniranih posljedica svakog društvenog djelovanja, te posljedično inzistira na provjerenim i skromnim umjesto megalomanskim promjenama, druga pokušava skinuti darvinistički veo kojeg je moderno društvo raspostrelo preko našeg poimanja svijeta, tražeći pritom vraćanje osjećaja transcendentnog u društvo.
Douglas Murray
Čudna smrt Europe, Ludilo gomile
Britanski konzervativac Douglas Murray jedna je od najhrabrijih osoba ovog stoljeća: usred migrantske krize i mainstream dogme koja se oko nje stvorila napisao je knjigu [Čudna smrt Europe], u kojoj daje racionalne i dubinske protuargumente tadašnjem prevalentnom stavu da se svatko, neovisno o legalnosti ulaska, mora pustiti na zapad. Murray prokazuje civilizacijski umor zapada – ogromnu samokritičnost uz istovremeni zaborav njegovih temeljnih vrijednosti – kao glavni uzrok letargičnosti i indiferentnosti prema kompletnoj (ciljanoj?) promjeni naše civilizacije. Slično tome, usred kontinuiranog woke divljanja sa svim svojim ludostima, od kulture otkazivanja do pogubnih svjetonazora grupnih ideologija, Murray piše knjigu [Ludilo gomile], podijeljenu u 4 cjeline – rasa, spol, seksulanost i trans, u kojima se suprotstavlja četirima velikih grupnih kategorija na koje se woke vitezovi u ovom stoljeću pozivaju.
C. S. Lewis
Pisma starijeg đavla mlađem
U srcu moderne kršćanske intelektualne tradicije leži djelo C. S. Lewisa, [Pisma starijeg đavla mlađem], kao dragulj dubokih spoznaja i oštrog uma. Kroz ovu remek-djelo, Lewis nas vodi na put introspekcije i razumijevanja ljudske psihologije, ogoljujući pred nama zamršene niti ljudske naravi i moralne dileme.
Ova knjiga nije običan roman ili esej, već kompleksan mozaik filozofskih promišljanja iz perspektive “starijeg đavla”, koji vješto manipulira i lukavo plete svoje mreže oko ljudskih duša, te isto savjetuje svom mlađem kolegi. Lewis otkriva tajne tamnih sila koje leže u sjenama ljudskih odluka, razotkrivajući kako se zlo može uvući u najnevinije postupke i kako ljudska slabost postaje plodno tlo za moralni pad.
Lewis nas navodi na razmišljanje o prirodi iskušenja, moralne odgovornosti i borbi između dobra i zla. Njegove riječi nisu samo poziv na oprez, već i poticaj za dublje promišljanje vlastitih postupaka i moralnih izbora. Kroz ovu knjigu, Lewis nas uči da često najveća opasnost nije izvan nas, već leži u skrovitim kutovima naše vlastite duše.
G. K. Chesterton
Provovjerje, Heretici
Kada konzervativcu kažete riječ *konzervativac* i pitate ga da nabroji svoje asocijacije, vrlo rijetko Chesterton neće biti spomenut među prvima. Britanski pisac predstavlja jednog od vođa novijeg konzervativizma, udarajući svojim esejima i knjigama upravo na one poglede progresivnog mainstreama koje je prepoznavao kao moderno-nepromišljene, a umaskirane u tu nepromišljenu ideju progresa. Knjige koje bismo izdvojili su [Pravovjerje] i [Heretici]. Inspiracija koju crpimo iz Heretika, konkretno iz tamošnjeg formata otvaranja teme kroz aktualne društvene probleme, te daljnje analize uz upotrebu filozofskih referenci, uvelike je formirala i naš rad. Ako želite početi sa shvaćanjem konzervativizma, a da su teme pitko artikulirane kroz kvalitetan humoristični prizvuk, sa Chestertonom nećete promašiti.
J. S. Mill
O slobodi
J. S. Mill jedan je od vodećih povijesnih predstavnika klasičnog liberalizma. [O slobodi] je njegova temeljna knjiga koja prolazi gotovo sve klasično liberalne argumente u kontekstu uvijek aktualnih društveno-političkih problema. Obrana slobode govora i mišljenja, važnost i nužnost limitirane moći vlasti, društvo s pojedincem kao njegovim temeljem i sl. teze su koje se ovdje mogu pronaći u svom savršeno artikuliranom obliku. Ako i dalje postoji dio vas koji vjeruje da su moderni fenomeni limitacije slobode govora kao što su fact-checkeri nužni, nakon čitanja ove knjige ta će vaša boljka, kroz manje od 200 stranica, biti izliječena.
Platon
Obrana Sokratova
Prema našem mišljenju Platonova [Obrana Sokratova] jedan je od najljepših filozofskih zapisa ikad napisanih. Kroz opis stvarnog povijesnog događaja Sokratovog suđenja vidimo sukus njegove filozofije i načina rasprave – poznate Sokratove metode. No iz samog događaja vidimo i arhetipni ponavljajući obrazac društvene osude nevine “nepodobne” osobe, koja je, eto, postavila koje pitanje previše. S razlogom je taj događaj u samoj srži naše civilizacije (kao što je i još jedan u kojem se ponovno najbolji među nama osudio i usmrtio), jer ukazuje s jedne strane na koruptivnost kojoj društvo i politika neizbježno i konstantno teže i, s druge, na herojsku hrabrost prihvaćanja smrti kao cijenu očuvanja svojih ideja i ideala. Gore je onome koji čini zlo nego onome koji ga trpi, rekao je Sokrat i do zadnjeg daha ostao vjeran toj tezi, katalizirajući razvoj zapadne civilizacije u smjeru u kojem se dalje razvijala.