SA knjižnica

Richard Weaver

Ideje imaju posljedice

Ideje imaju posljedice (1948) američkog filozofa i profesora Richarda Weavera jedno je od temeljnih djela modernog konzervativizma. U ovoj knjizi Weaver analizira kako je suvremeno društvo odbacilo potragu za središtem, odnosno za vječnim vrijednostima istine, ljepote i dobrote. Obranu te trodiobe vrhovnih vrijednosti autor pruža zaranjajući u dijapazon disciplina, od epistemologije preko estetike do kritike masovnog novinarstva. Kritizira se i progresivistička opsjednutost napretkom i tehnološkim razvojem, uz tezu kako je moderno ganjanje napretka, zbog svoje prometejske prirode, u pravilu popraćeno moralnim nazadovanjem.
 
Centralna teza knjige jest da su ideje koje prevladavaju u društvu presudne za oblikovanje civilizacije. Weaver tvrdi da je zapadna civilizacija izgubila dodir s apsolutnim vrijednostima koje su nekada činile temelj društva, što je dovelo do moralnog relativizma i kulturne dekadencije. Stoga, zagovara renesansu traganja za srži, za trajnim vrijednostima koje se ne mijenjaju ovisno o grešnom duhu vremena. Weaver u tom smislu naglašava važnost metafizičkih temelja u obnovi društva, vjerujući da samo povratak istinskim univerzalnim vrijednostima može spasiti civilizaciju od propasti. 
Roger Scruton

Duša svijeta, Korist pesimizma i opasnost lažne nade, Kako biti konzervativac

Jedan od vodećih modernih konzervativaca, Britanac Roger Scruton, u svom opusu ima preko 50 knjiga. S razvojem mainstream ludila 21. stoljeća često je bio proganjan kao moderni heretik koji odbija prihvatiti nametnute trendove te ostaje vjeran svom promišljenom tradicionalnom konzervativizmu. S uzorima u velikanima navedene tradicije, kao što je otac konzervativizma Edmund Burke, u Scrutonu možete pronaći prekrasno sažete temelje tog svjetonazora. No raznovrsnost njegove sfere interesa uistinu je nesvakidašnja; osim političke filozofije bavi se i estetikom, arhitekturom, etikom, epistemologijom itd., braneći uvijek tradicionalne vrijednosti u njima.

Knjige koje bismo izdvojili su Korist pesimizma i opasnost lažne nade i Duša svijeta; dok se prva bavi važnošću shvaćanja neizbježnih neplaniranih posljedica svakog društvenog djelovanja, te posljedično inzistira na provjerenim i skromnim umjesto megalomanskim promjenama, druga pokušava skinuti darvinistički veo kojeg je moderno društvo raspostrelo preko našeg poimanja svijeta, tražeći pritom vraćanje osjećaja transcendentnog u društvo.

Jordan Peterson

12 pravila za život (2x)

Nakon eksplozije popularnosti koju je doživio prije nekoliko godina kanadski psiholog Jordan Peterson objavio je 2 knjige s nazivima 12 pravila za život i Još 12 pravila za život, no neka nas naslovi ne zavaraju, jer ove knjige nisu običan self-help. U obliku 12, odnosno 24 pravila za život Peterson je sažeo svoje dugogodišnje psiho-filozofske poglede na svijet, pokušavajući prvenstveno, u maniri svoje karijere kliničkog psihologa, pomoći pojedincu. Kroz tu pomoć on i oformljava svoj društveno-politički svjetonazor, kojeg bismo mogli svrstati na razmeđe konzervativizma i klasičnog liberalizma.

Preuzimanje osobne odgovornosti, upozoravanje na ponavljajuću tendenciju društva da fluktuira između ekstrema reda (totalitarizama) i kaosa (nihilizama), zazivanje provjerenih tradicionalnih vrijednosti i pronalazak arhetipova samo su poneki toposi Petersonovog opusa. 

(Za one koji žele znati više preporučamo i temeljnu knjigu njegovog rada – Mape značenja – arhitektura vjerovanja).

Neil Postman

Tehnopolis: Predaja kulture tehnologiji

Jedan od najpronicljivijih kritičara suvremene tehnološke civilizacije, Amerikanac Neil Postman, u svom djelu Tehnopolis: Predaja kulture tehnologiji nudi briljantnu, gotovo proročansku analizu načina na koji je moderni čovjek postao podanik vlastitih izuma. Postman s iznimnom jasnoćom pokazuje kako je Zapadna civilizacija postupno prešla put od društva koje koristi tehnologiju prema društvu koje joj se klanja.

U „Tehnopolisu“ autor ne pada u zamku tehnofobije; on ne zagovara potpuno ukidanje tehnologije, već poziva na razboritu svijest o moći i opasnosti tehnoloških sustava koji oblikuju naše vrijednosti, jezik i način mišljenja. Postman upozorava da svaka tehnološka inovacija, neovisno o svojim dobrim stranama, sa sobom nosi nevidljive gubitke, pa potencijalno i eroziju simboličkog, duhovnog te moralnog horizonta.

Civilizaciju stiješnjenu tehnologijom, koja doživljava njezin sve dublji i širi prodor u svoj habitus, Postman naziva tehnocentričnom civilizacijom. Takva je, primjerice, bila zapadna civilizacija devetnaestog stoljeća uslijed industrijske revolucije. Tehnopolis, s druge strane, označava još radikalniju fazu tehnologizacije; fazu u kojoj tehnologija, osim što je sveprisutna, izravno oblikuje naš odnos prema okolini i vlastitoj egzistenciji. Kada spomenuta referentna točka izvan tehno-sfere prestane postojati, tada znamo da smo ušli u Tehnopolis — u društvo koje je suobličeno s tehnologijom te koje više ne zna gdje ono završava, a gdje počinju njezina digitalna sredstva.

C. S. Lewis

Pisma starijeg đavla mlađem, Ukinuće čovjeka

U srcu moderne kršćanske intelektualne tradicije leži djelo C. S. Lewisa, Pisma starijeg đavla mlađem, kao dragulj dubokih spoznaja i oštrog uma. Kroz ovu remek-djelo, Lewis nas vodi na put introspekcije i razumijevanja ljudske psihologije, ogoljujući pred nama zamršene niti ljudske naravi i moralne dileme.

Ova knjiga nije običan roman ili esej, već kompleksan mozaik filozofskih promišljanja iz perspektive “starijeg đavla”, koji vješto manipulira i lukavo plete svoje mreže oko ljudskih duša, te isto savjetuje svom mlađem kolegi. Lewis otkriva tajne tamnih sila koje leže u podlozi mnogih ljudskih odluka, razotkrivajući kako se zlo može uvući u najnevinije postupke i kako ljudska slabost postaje plodno tlo za moralni pad.

Ukinuće čovjeka bavi se dubokim promjenama u modernom društvu koje prijete samoj srži ljudskosti. Lewis analizira utjecaj suvremenih obrazovnih i filozofskih tendencija koje relativiziraju moralne vrijednosti, naglašavajući kako takav pristup vodi do dehumanizacije i moralnog pada.
 
Lewis ističe da je odbacivanje objektivnih moralnih vrijednosti opasno jer razara ono što nas čini ljudima. Kritizira suvremeni obrazovni sustav koji, prema njegovom mišljenju, potkopava tradicionalne vrline i unosi relativizam u moralni odgoj. Ovaj proces, kako tvrdi Lewis, vodi do “ukinuća” čovjeka, odnosno do gubitka njegove prave prirode i dostojanstva. 
G. K. Chesterton

Provovjerje, Heretici

Kada konzervativcu kažete riječ konzervativac i pitate ga da nabroji svoje asocijacije, vrlo rijetko Chesterton neće biti spomenut među prvima. Britanski pisac predstavlja jednog od vođa novijeg konzervativizma, udarajući svojim esejima i knjigama upravo na one poglede progresivnog mainstreama koje je prepoznavao kao moderno-nepromišljene, a umaskirane u tu nepromišljenu ideju progresa. Knjige koje bismo izdvojili su Pravovjerje i Heretici. Inspiracija koju crpimo iz Heretika, konkretno iz tamošnjeg formata otvaranja teme kroz aktualne društvene probleme, te daljnje analize uz upotrebu filozofskih referenci, uvelike je formirala i naš rad. Ako želite početi sa shvaćanjem konzervativizma, a da su teme pitko artikulirane kroz kvalitetan humoristični prizvuk, sa Chestertonom nećete promašiti.

Ryszard Legutko

Demon u demokraciji

Demon u demokraciji poljskog političkog teoretičara i filozofa Ryszarda Legutka istražuje unutarnje kontradikcije i ideološke zamke liberalne demokracije. Legutko pokazuje kako sustav koji propagira slobodu i pluralizam istovremeno stvara mehanizme koji postupno podkopavaju društvenu koheziju, moralnu odgovornost i prirodnu hijerarhiju vrijednosti.

Autor kritizira dogmatsko prihvaćanje liberalnih normi i proceduralnih pravila koja, pod izlikom univerzalnosti, u praksi ograničavaju sposobnost društva da prepozna temeljne etičke i kulturne principe. Prema Legutku, takva pretjerana ideologizacija demokracije vodi do paradoksalnog efekta: sustav koji obećava oslobađanje i jednakost zapravo stvara unutarnjeg “demona” koji potkopava samu srž zajedništva i ljudske naravi.

Platon

Obrana Sokratova

Obrana Sokratova možda je najljepši filozofski zapis ikad napisan. Kroz opis stvarnog povijesnog događaja Sokratovog suđenja vidimo sukus njegove filozofije i načina rasprave – poznate Sokratove metode. No iz samog događaja vidimo i arhetipni ponavljajući obrazac društvene osude nevine “nepodobne” osobe, koja je, eto, postavila koje pitanje previše. S razlogom je taj događaj u samoj srži naše civilizacije, jer ukazuje s jedne strane na koruptivnost kojoj društvo i politika neizbježno i konstantno teže i, s druge, na herojsku hrabrost prihvaćanja smrti kao cijenu očuvanja svojih ideja i ideala. Gore je onome koji čini zlo nego onome koji ga trpi, rekao je Sokrat i do zadnjeg daha ostao vjeran toj tezi, katalizirajući razvoj zapadne civilizacije u smjeru u kojem se dalje razvijala.